Stari glasovir na tavanu iznajmljene kuće. Žena koja dolazi liječiti tugu, i dijete koje ne govori. Ponekad zvukovi u noći. Ali nije horor — više je kao da netko nježno kuca iznutra, pokušavajući ispričati svoju priču dok ne nestane.
Stranica 47. Opis kako dječak prstom prati godove na drvenom podu. “Godine su se uvukle u drvo kao pisma koja nikad nisu poslana.” Zatvorila sam knjigu na pet minuta. Gledala kroz prozor. Pomislila na svoju baku koja je pisala dnevnik, ali ga je onda bacila. dnevnik čitulje
Zapisala: Čitulja 13. travnja